Što je "obrezivanje žena"?
Obrezivanje žena je postupak kojim ženi, najčešće još djevojčici, odrežu neke vitalne dijelove spolovila. Svjetska zdravstvena organizacija taj postupak naziva "žensko genitalno sakaćenje" (engleski: FGM - Female Genital Mutilation) i ubraja ga među kršenja osnovnih ljudskih prava, te tu pojavu nastoji što više ograničiti odnosno u potpunosti iskorijeniti. Sam postupak obrezivanja djevojčica daleko je od malog zahvata, kao što bismo mogli zaključivati na temelju obrezivanja dječaka. Naime, ovdje se radi o vrlo bolnom trajnom sakaćenju, a koje nad djevojčicama izvode neuke žene, naravno bez upotrebe anestetika! Taj zahvat, uz brojne psihološke posljedice, često završava brojnim zdravstvenim teškoćama, a često i vrlo bolnom i mučnom smrću.
Vrste obrezivanja žena
Pojam FGM obuhvaća četiri glavna načina sakaćenja ženskih genitalija:
1) Sunna obrezivanje znači odstranjivanje kožice klitorisa (prepucij) ili/i vrha klitorisa. Riječ sunna na arapskom jeziku znači: tradicija.
2) Klitoridektomija odnosno izrezivanje i uklanjanje cijelog klitorisa (prepucija i glansa) te odstranjivanje malih stidnih usnica.
3) Infibulacija odnosno faraonsko obrezivanje, koje je najekstremniji oblik obrezivanja, a kod kojeg izrežu klitoris, velike i male stidne usne, oštećene strane vulve zašiju trnjem, usukanim crijevima ili koncem. Na taj način spolovilo zaraste tako da od njega ostane samo malen otvor za odticanje mokraće i menstrualne krvi. U prvoj bračnoj noći muškarac je, kako bi s njome mogao imati spolni odnos, razreže nožem.
4) U četvrti tip spadaju svi još teži oblici sakaćenja ženskog spolovila, poput spaljivanja klitorisa, jetkanjem određenim ekstrahiranim biljnim sokovima, turpijanjem vagine i slično.
Približno 85% postupaka obrezivanja vagina spada u prve dvije skupine, dok su slučajevi iz treće i četvrte skupine znatno rjeđi.
Obrezivanje često završi smrću
Za razliku od obrezivanja muškaraca obrezivanje žena neusporedivo je bolnije i povezano s brojnim komplikacijama, kako tijekom samog zahvata tako i kasnije kroz cijeli život. Zbog nestručno obavljenog zahvata, te nedostatka higijene, česte su infekcije koje mogu završiti smrću. Obrezivanje žena obični izvodi "babica - nadriliječnica" pomoću nedezinficiranih oštrih predmeta poput žileta, škara, kuhinjskog noža, komadića stakla i sličnog. Obično isti alat upotrebljavaju na više djevojčica, bez ikakvog čišćenja, na koji se način često prenose virusne zaraze, pa i one HIV-om. Često dolazi do teških infekcija spolovila i drugih organa tetanusom, teških krvarenja, bolova ali i smrti. Čak i kada dođe do normalnog zacjeljivanja rane, ostaje problem mokrenja i spolnog općenja, koji su vrlo bolni. Događaju se i zaostajanja menstrualne krvi, a kao posljedica javlja se otrovanje krvi. Osim strašnih bolova obrezivanje žena uzrokuje dugotrajne komplikacije, koje se manifestiraju kao genitalne deformacije, zakašnjele menstruacije, kronične teškoće zdjelice, zadržavanje urina u tijelu, infekcija i cijeli niz problema tijekom trudnoće - od infekcije fetusa do porođajnih problema zbog suženja vagine. U takvom slučaju ženu koja rađa, kako bi mogla roditi, moraju dodatno "otvoriti". U kulturama koje izvode infibulaciju, nakon poroda ženu ponovno obrežu i zašiju.
Zloglasan običaj nekih afričkih i arapskih zemalja (obrezivanje žena) dozvoljava si stvarno previše. Dozvoljava si prisvojiti žensko tijelo, fizički ga zloupotrebljavati i unakaziti, a sve to u ime nekakve tradicije i kulturnih običaja. Opravdavaju ga i vjerom, te postupak smatraju društveno prihvatljivim i logičnim. Bez obzira na to što UN već neko vrijeme upozorava na taj problem, tradicija i odobravanje takve sporne prakse snažniji su, i to baš u sredinama u kojima žene proživljavaju najveće patnje.
Na koji način obrezuju ženske genitalije?
Obrezivanje se odvija na krajnje bezobziran i nehuman način. Uključuje djelomično ili potpuno odstranjivanje ženskih vanjskih spolnih organa, a u postupku se koriste nesterilizirana pomagala, poput žileta, škara, kuhinjskog noža ili komada razbijenog stakla. Instrumenti se često upotrebljavaju na više od jedne djevojke. Sakaćenje se obavlja neposredno nakon djevojčičina rođenja, ili kod vrlo mladih djevojčica, bez upotrebe ikakvih anestetičkih sredstava. Njihove su patnje nezamislive. Postoje tri tipa obrezivanja. Kod prvoga djelomično ili u potpunosti odstrane klitoris. Kod drugoga uklone male stidne usne, a kod trećeg ženu tako izmesare da ostane tek malen otvor za mokrenje i menstruaciju. Naime, odrežu klitoris, male stidne usne, a velike stidne usne jednostavno zašiju zajedno, pri čemu umjesto kirurške igle jednostavno upotrijebe trn.
Obrezivanje se odvija na nehuman, zvjerski način.
Opravdavanje neljudskog postupka
U nekim afričkim područjima vjeruju kako novorođenče ima oznake obaju spolova, te da spol treba, doslovno, izvući obrezivanjem kožice penisa ili odrezivanjem klitorisa s vagine. Ako to ne učine kod novorođene bebe zahvat na djevojci treba izvesti u vrijeme njena puberteta, tijekom takozvanog obreda inicijacije. Naravno, takav masakr nad ženskim tijelom treba nečime opravdati. U tome se, spomenuta afrička i arapska društva, oslanjaju na dva kulturna elementa, koji igraju vrlo veliku ulogu u životima pojedinaca. Na tradiciju i vjeru. Počeci obrezivanja žena sežu još u stari Egipat, u čijoj su modernoj inačici tu praksu zabranili tek nedavno, 2007. godine. Ovdje se ne radi samo o muslimanskom običaju. Običaj poznaju i prakticiraju i kršćani, ali u mnogo manjoj mjeri. Uvjereni su kako obrezivanje pomaže u čistoći genitalija i da je dobro za zdravlje. Navodno na taj način žene sačuvaju djevičnjak, plodnije su, izbjegnu promiskuitet, njihov je spolni organ estetskiji, a kada su jednom obrezane jednostavnije se mogu uklopiti u društvo. Kako se taj postupak prakticira u društvima u kojima dominiraju muškarci, dakle u patrijarhalnim uređenjima, jednostavno ne mogu priječi preko još jednog latentnog povoda - tijekom spolnog odnosa više užitka za muškarca.
OUN nastoje običaj zabraniti diljem svijeta.
Obrezivanje žena ili predigra s nožem
Tijekom same "operacije" mnogo djevojaka i mladih žena umire zbog prevelikog šoka i ogromnih bolova. Neprimjereni nesterilizirani kirurški alati uzrokuju vrlo mnogo infekcija, koje ne zahvate samo vanjske površine genitalija, već i one unutarnje. Dolazi do zastoja krvi i urina. Spolni su odnosi prokleto bolni, a predigra često nije nimalo ugodna, već mesarski krvava. Izgleda ovako: Muž prvo uzme nož i prije penetracije razreže zašiven ženin spolni organ. Na sve to su djevojke prisiljene, kako bi se sačuvalo poštivanje njih i njihovih obitelji. I to u društvu koje djevojčice upravo time degradira na stupanj niži od onog na kome su muškarci, čime ih zauvijek označi unakaženim tijelom i psihičkom traumom, na koju ih uvijek ponovno podsjeća njihovo golo tijelo.
Gdje se još obavlja obrezivanje žena?
Ocjenjuje se da danas na svijetu živi oko 100 do 140 milijuna obrezanih žena, a svake se godine obreže još približno 2 milijuna djevojčica. Službene statistike ne postoje, jer operaciju tek rijetko izvodi medicinsko osoblje, a podaci antropologa govore kako je običaj obrezivanja prisutan posebno među pripadnicima muslimanskih plemena uz Nil i u središnjoj Africi, a djelomično i na Arapskom poluotoku i Indoneziji. Njihova istraživanja potvrđuju da je obrezivanje žena i danas proširena pojava u Papui Novoj Gvineji i Malajskom arhipelagu, u Australiji, Etiopiji, Egiptu i drugim dijelovima Afrike, u Brazilu, Meksiku, Peruu, među muslimanima na Bliskom istoku, u Africi, zapadnoj Aziji i Indiji, a najveći postotak obrezanih žena je u Sudanu, Čadu, Somaliji, Etiopiji i Maliju. Plemena, koja obavljaju taj obredni postupak smatraju ga tisućgodišnjom tradicijom ili islamskom vjerskom obvezom, no zapravo nije povezan s islamom, jer ga Koran ne spominje. U većini muslimanskih zemalja obrezuju samo dečke, a djevojčice ne.
Zašto se obavlja obrezivanje?
U zajednicama u kojima se obavlja klitoridektomija, obično se obavlja i obrezivanje
muškaraca. Oba su rituala dio religiozne i etničke tradicije i znače obaveznu stepenicu na prelasku u razdoblje odraslosti. Tradicionalna se praksa obrezivanja žena obavljala zbog zaštite njihove nevinosti i smanjenja njihove seksualne želje. Ritual obrezivanja za djevojčice i žene u kulturama u kojima se prakticira još je uvijek uvjet za udaju, a bez udaje u tim je zajednicama muške dominacije gotovo nemoguće zamisliti život. Riječ je dakle o drastičnom obliku vladanja odnosno nadziranja ženske seksualnosti u društvima, u kojima su žene u izrazito podređenom položaju. Većina kultura, u kojima je obrezivanje djevojčica uobičajeno, tu praksu brani kao vjersku nužnost ili svetu tradiciju. Djevojka koja nije obrezana je neočišćena i time nepoželjna za brak, jer je uvriježeno uvjerenje da djevojka kojoj nije odrezan klitoris predstavlja veliku opasnost za supruga, jer njen klitoris dodiruje mužev penis. Obrezivanje je duboko uvriježeno u nedodirljivim lokalnim običajima, što ih se žene boje mijenjati. Obiteljska čast, čistoća, zaštita od uroka, zaštita djevičanstva i vjernosti mužu opravdanja su koja podržavaju praksu obrezivanja žena.
Pustinjski cvijet
Ljudi diljem svijeta postali su pozorni zbog obrezivanja žena tek nakon izlaska knjiga Pustinjski cvijet i Pustinjska zora. Autorica Waris Dirie, svjetski poznata manekenka, rodila se i odrastala u nomadskoj obitelji u Somaliji, i kao djevojčica bila obrezana i infibulirana. Waris Dirie, koja se opismenila tek kao odrasla djevojka, potresno je opisala običaj obrezivanja djevojčica u svom zavičaju, čija je žrtva i sama bila. S nevjerojatnom je životnom energijom izdržala sve traume, zbog dogovorene udaje pobjegla od kuće i izborila put u zvjezdani vrh manekenstva, a svojom je autobiografijom razotkrila najintimnije sakaćenje i duševne patnje, što su je obilježile za cijeli život. S izlaskom svojih knjiga postala je glasnogovornica odnosno borac za prava djevojaka protiv duboko uvriježenog običaja obrezivanja, osnovala fondaciju za borbu protiv obrezivanja žena i imenovana je službenom predstavnicom Ujedinjenih naroda za prava žena u Africi.
