Svaka od tih žena dobila je svoje mjesto u povijesti i moje ogromno poštovanje i zahvalnost.
Ovo nije priča o tim iznimnim ženama.
Ovo je priča o anonimnoj skupini pripadnica ljepšeg spola koje su 1980. godine došle do genijalne ideje. Shvatile su da postoje stvari o kojima muškarci, koliko god pametni bili, neće nikada znati ništa i odlučile su to iskoristiti.
Ideja je, na mušku žalost, brzo prihvaćena i raširila se svijetom poput epidemije. Ta ideja zvala se PMS.
Počeci te epidemije bili su light verzija onoga što mi muški doživljavamo danas. Počelo je nekontroliranim i besmislenim plakanjem, što je užasno zabrinjavalo muškarce, pa su se počeli ispričavati, a da nisu znali što su skrivili.
Uz isprike su počeli dolaziti i razni pokloni pa su žene, na tajnim sastancima, shvatile da su pronašle mušku Ahilovu petu i odlučile udariti još jače.
Promjene raspoloženja, nekontrolirano i nesuvislo blebetanje uz već istrenirano ronjenje suza, dovodile su muškarce diljem svijeta na rub očaja. Jadnici su bili poraženi, a da toga nisu ni bili svjesni.
Kako je vrijeme prolazilo tako je svaka ženska generacija dodavala određene komponente i dobile su PMS kakav danas poznajemo.
Dobile su ultimativni stroj za zbunjivanje i maltretiranje muškaraca i pet dana u mjesecu kada im je sve dopušteno.
Stoga dame, svaka vam čast na snalažljivosti i lukavosti, a za moje kolege diljem svijeta jedan savijet - 'be afraid, be very afraid' jer po svemu sudeći PMS nije još dostigao svoj vrhunac evolucije.
Činjenica: Tijekom onih dana u mjesecu, muškarci koji žive sa ženama, provedu 30% više vremena u kupaonici skrivajući se od svojih dragih.
