Što parove gurne u swingerstvo! Nikako ne nedostatak ljubavi...
Swingerstvo je spolna praksa, koja obogaćuje spolnost u partnerstvu.
Swingerstvo je način obogaćivanja ionako dobre spolnosti. U swingerstvo se upuštaju ljudi s partnerom kojeg vole, a ne s partnerom, kojeg su se već zasitili i nije im više stalo do spolnosti s njim. Swingerstvo je dakle način drugačijeg izražavanja i postizanja užitaka s partnerom. Zvuči kao logičan korak u partnerstvu, ništa posebno. Ali ipak jest. Ne prakticiraju ga svi parovi. Da li zato jer su ukusi naprosto različiti, ili su swingeri doista ljudi posebne vrste?
U swingerstvo se upuštaju parovi, koji su u svojim vezama zadovoljni i osjećaju da su voljeni.
Znači li swingerstvo samo želju za oslobađanjem od društvenih mjerila?
U swingerstvo se ne upuštaju svi parovi, niti ga svi ljudi ne prihvaćaju kao nešto normalno, pa je to još uvijek neke vrste tabu tema. Riječ je o čistom utjecaju sredine i znači potrebu za oslobađanjem, uzbuđenjem. Osobnost bi tu trebala imati prilično mali utjecaj, a geni još manji. Što je toliko uzbudljivo u tome da ljudi prepuste svoje partnere u zagrljaj drugih i sami se istovremeno prepuštaju užicima s partnerom drugoga? Tu sigurno nešto postoji, jer time i porno industrija stvara veliku dobit. A porno industrija nikada nije izumila ništa novo, samo imitira život i fantazije iz glava ljudi.
Swingeri možda imaju gen, što ih povezuje s ovisnicima o adrenalinu.
Što je zajedničko kod swingera, sportaša i ovisnika o drogi?
Izolirali gen, koji potiče ljude na spremnost da više rizikiraju. Taj gen povezuje ovisnike o adrenalinu, kao što su to na primjer surferi i swingeri s ovisnicima o drogi. Prema ovoj se teoriji čini da je swingerstvo više nego drugim spolnim praksama slično ponajprije adrenalinskim sportovima.
Neprihvaćanje swingerstva kao normalne pojave stvar je društvenog konsenzusa.
Nalaze li se u genetici odgovori na sva društvena pitanja?
Swingerstvo nije zakonom zabranjeno, ali jest spolna praksa o kojoj se još uvijek ne govori tako otvoreno. Ljudi za sve što im ne odgovara traže razloge, na koje nemaju utjecaja i tako se pokušavaju riješiti osjećaja krivnje, jer čine nešto što je zabranjeno ili bar neprihvaćeno. Najradije tumačenje tražimo u genetici. Najčešće objašnjenja u genetici traže oni koji teško ili uopće ne prihvaćaju. Pri tome moramo biti svjesni da su sve zabrane posljedica društvenog dogovora, a ne nepoznavanja genetike u prošlosti. A prema tome se traženje odgovora na čisto psihološka, društvena, vjerska i također politička pitanja u genetici čini gotovo bespredmetnim.
