Ako seks vodi strast, onda je sve ostalo suvišno. Takav seks je jednostavno najbolji.Ovisnost
Ako utvrdimo da se radi o nekoj vrsti ovisnosti, zvuči smiješno, iako takvo ponašanje pokazuje sve simptome ovisnosti. Kontrolira pojedinca, nakon dužeg vremena izgubi učinak te ovisnik treba novu dozu. Većina tvrdi da se tome ne može oduprijeti te da je osjećaj neopisiv, stoga se tog jednostavno nisu spremni odreći. O čemu uopće govorimo? Govorimo o ljubavi, o leptirićima u trbuhu, o treperenju, napetosti koja se rađa u tijelu te ga preplavi. O slatkom osjećaju novog, nepoznatog, avanture. Osjećaja kada osjetimo da smo zaljubljeni u nekoga te potom jedva dočekamo da vidimo što će se dogoditi, da li će se uopće što dogoditi, i kada se bilo što dogodi, pogled, dodir, u tijelu podivlja struja ljubavi. Oni koji ne znaju o čemu govorim, zamislite si vaše iščekivanje Djeda Božićnjaka. Tu tihu napetost, koja se širi u tijelu te nas čini blago nestabilnima. Neki ljudi te osjećaje traže cijeli svoj život. Adrenalinski sportovi, droge i naposljetku ljubav. Zaljubljenost, da ne bi bilo nesporazuma.
Produženo djetinjstvo
Ako pogledamo na to očima odrasle osobe, često nam se učini da je upravo odgoda i nesposobnost takvih osjećaja to što nas čini «odraslima». Kada si odrastao, više se ne zaljubiš, partnera si izabereš. Više ne vjeruješ u dobročinitelje, ne očekuješ darove. Ne skačeš iz aviona. Ne dopustiš si više da te nešto pogodi, osim kada te alkohol udari u glavu. Preuzimaš odgovornost(i) te izgubiš svu mogućnost čudesnog i tajnovitog. Da ne odlutamo na put Malog Princa, mislim da je suština jasna. Problem nastane upravo kod ovisnika. Mladi srednjoškolski par doživi dvije godine lude ljubavi (zapravo dva tjedna, ali zaboravimo na detalje). Nakon odlaska na faks, te pri promijeni okoline oboje započnu spoznavati da je svijet uzbudljiv, da ima nevjerojatno puno ljudi te da se neki zanimaju za njih. Opet upoznaju osjećaje koje su doživjeli u tih 14 dana. Sve je normalno, super se slažu, mogli bi zajedno živjeti slijedećih osamdeset godina i imati puno djece. Ali, jedan od njih dvoje je ovisnik. Taj osjećaj novoga ga dovede do kraja srednjoškolske idile.
Što napraviti?
Što napraviti ako ste ovisnik o takvim osjećajima, a istodobno ste u ozbiljnoj vezi s kojom je praktički sve kako treba? Odrasli bi savjetovali da morate odrasti te se pomiriti s time da ne možete imati sve te da sve izblijedi. Ali to ionako već znate i nije vam stalo ako izbiljedi, budući da tako samo nastaje mogućnost za novi fiks. Lakomisleni bi savjetovali da uživaš dok se da. Iskoristi dok još možeš osjetiti tako snažne osjećaje. Kršćani bi za sve okrivili kušnje vraga. Nijedan savjet nije koristan i nijedan ne vrijedi. Ako si u takvoj situaciji koja je uvijek jedinstvena mješavina, moraš se sam odlučiti, a odluke su uvijek dvije - obje su ekstremne i teške, ali jedino tako ćete biti vjerni sami sebi. Prva mogućnost je da svoje želje djelite s partnerom te o tome s njim popričate. Dakle, otvoreni ste i tražite put do istine. Iskreni ste prema svojim osjećajima, prema vašem partneru te ćete tako imati čistu savjest, ako je imate. Time zapravo nećete ništa rješiti, ali to je dobar početak, početak završetka veze i početak nove avanture ili početak redefinicije trenutne veze. Druga mogućnost je da ste vjerni laganju. Lažete svijetu, partneru i skačete iz avanture u avanturu. Varate, skrivate, budući da ne želite povrijediti partnera ili bi vam otkrivanje istine otežalo život. Razlozi nisu bitni, radi se samo o tome da morate biti dovoljno snažni (neki bi rekli pokvareni) da možete lagati do groba, bez da to utječe na vaš odnos prema sebi i prema partneru. Sve opcije između su gore. Puno ljudi si ne može zamisliti da bi lagalo svome partneru, iako je to puno teže, nego što izgleda. Istina ima neugodnu osobinu - da je bolna i gruba. Kako dakle možemo riješiti problem ovisnosti? Možemo je prihvatiti i minimalizirati negativne učinke (lažemo, dakle) ili je ne prihvatiti i potisnuti dio svoje osobnosti u ime načela. Odluka je vaša.
