Zašto se žene odluče za prostituciju?

U Hrvatskoj je najproširenija prostitucija srednje razine, koja se odvija u salonima za masažu i noćnim lokalima, a u inozemstvu i u javnim kućama i bordelima. Njome se pretežno bave žene iz Istočne Europe, osobito Ukrajine, Rusije, Bugarske, Rumunjske, Poljske i nekadašnjih jugoslavenskih republika.
Spolna zlostavljaanja
Za žene koje su u djetinjstvu doživjele spolno zlostavljanje, odnosno žene koje su svoje majke viđale u ulozi spolnog objekta,  prilično je vjerojatno da će se odlučiti za dobrovoljnu prostituciju. Traumatska iskustva da njihovim tijelima raspolažu drugi naučila su ih da osjećaje odvoje od tijela. Takav im je način shvaćanja tijela pomogao da prežive. Također i neke prostitutke kažu da ih se spolni odnos s klijentom niti najmanje emocionalno ne dotakne.
Ključni su ekonomski razlozi
Žene se odaju prostituciji isključivo zbog ekonomskih razloga jer ih na to prisili tržište radne snage, budući da im ne pruža druge mogućnosti kao npr. užitak. (što ga oplemene i s financijske strane).
I prostitutke uživaju
Postoje prostitutke koje  uživaju u seksu i taj je posao za njih  i logičan, no ipak  takvih je prostitutki  malo,posao prostitutke tim ženama pruža zanimljiv život, određenu vrstu samostalnosti pri obavljanju »posla«, raznolikost međuljudskih odnosa, susretanje različitih vrsta ljudi i niz drugih iskustava, za koja su ostale »tradicionalne« žene prikraćene. Jedna od prostitutki kaže ovako: »U mom poslu nema unaprijed određenog rasporeda po kome moraš raditi. Možeš raditi kada želiš. Možeš prestati kada želiš. Nemaš šefa, koji bi ti neprestano bio nad glavom. Neovisan si«.
A kako je s faktorom siromaštva?
Istina je da se većina prostituki odluči za prostituciju prije svega iz ekonomskih razloga, no ipak se gotovo nikada ne odlučuju zbog »pravog« siromaštva. S tom se djelatnošću bave jednostavno da bi ostvarile bolju zaradu.
To znači da neke žene već imaju posao i prostituiraju se zbog dodatne zarade. Većina ih taj posao vidi kao prolaznu mogućnost za povećanje zarade, sa željom da se što prije vrate u »konvencionalno« društvo.
Takve žene same sebe niti ne smatraju prostitutkama, jer kažu da će to raditi samo doista kratko vrijeme. Uvjerene su da još nisu tako duboko zaglibile da se ne bi mogle iskopati i probiti u svijet prosječnih ljudi, poput npr. Rebeke: »Iako se seksam za novac, nisam kurva. I ja imam svoj ponos«.
Put natrag nije lak
U stvarnosti je put iz prostitucije dug. I nemali je broj prostituki, koje si unatoč visokim zaradama ne poboljšaju standard, nego završe na nižoj poziciji na ljestvicie nego što su bile na početku. Ne akumuliraju financijska sredstva, nego ih potroše za stjecanje statusnih potrošačkih dobara. Neka vrsta kompenzacija. Kada izađu iz prostitucije, zbog toga nemaju više novaca.  A nakon završenog posla na zabavu s pijankom. /.../ Tako sam uludo potrošila većinu novca što sam ga tamo zaradila. A njega nije bilo malo«.
»Barska prostitucija« kod nas cvate i ne doživljava takve oscilacije kao npr. saloni za masažu. Posao obavlja »unajmljena radna snaga«, poznata pod nazivima »maserke«, »plesačice«, »artistice«, i sl. koja se navodno bavi samo plesom (striptease) te im je, po riječima vlasnika lokala, prostituiranje strogo zabranjeno. Usprkos tome prema dogovoru sa strankom ipak pružaju cjelovite spolne usluge.