Naušnica u penisu?

Piercing kroz povijest
Piercing nije novodobna umotvorina, jer su svoja tijela bušili već stari Egipćani prije oko 4000 godina, a poznavale su ga i druge antičke kulture po cijelom svijetu. Piercing se većinom izvodio u obdredne svrhe, za označavanje društvenog položaja ili ulaska dječaka među odrasle muškarce. Imao je i druge svrhe. Antički su Rimljani bušili genitalije svojih robova i gladijatora da bi tako nadzirali kada će se seksati. U hinduističkoj tradiciji su pak vjerovali da neke vrste piercinga povećavaju užitak i poboljšavaju učinkovitost određenih spolnih tehnika.
Oko 1825. godine su muški testisi morali biti stisnuti u izuzetno uskim hlačama, i zato su mnogi muškarci imali puno problema, jer su željeli da je njihov penis na lijevoj ili desnoj strani, da na hlačama ne bi nastala previše vidljiva izbočina. Da bi to postigli, mnogi su si - a među njima i princ Albert - dali probosti spolovilo i u njega si stavili prsten kako bi si penis objesili na manju kuku koja je bila ušivena na unutrašnjoj strani hlača. U zadnja tri desetljeća se genitalni piercing iznova pojavio kao periferan i alternativan oblik samoizražavanja i način poboljšavanja vlastitog spolnog života.
Vrste falusnog piercinga
Postoji mnogo različitih vrsta piercinga penisa i još više varijacija kojima su granica samo vaše želje i iskustvo piercing majstora. Najpopularniji piercing je princ Albert, koji počinje na donjem dijelu glavića penisa, blizu vrška, i pruža se prema gore duž mokraćnog kanala i do otvora mokraćovoda. Uriniranje je malo otežano, jer su umjesto jedne sada dvije rupe, ali većina muškaraca tvrdi da uz malo vježbe to nije veći problem.
Kod drugog najčešćeg način piercinga se probuši frenulum, mlohava kožica na donjoj strani penisa, tik ispod glavice. Može se staviti i više piercinga uzduž donje strane korijena penisa, što izgleda poput ljestava. Ako ćete si probušiti kožicu na donjem dijelu penisa kod početka korijena, na mjestu gdje se penis dodiruje s tijelom, neke aktivnosti, prije svega one koje uključju sjedenje, tijekom zacjeljivanja će biti prilično neugodne. Voženje bicikla dakle radije izbjegavajte.
Možda najsigurnije, a po mišljenju mnogih ljudi i najzabavnije je bušenje prednje kožice penisa, što je naravno moguće samo kod neobrezanih penisa. Vrijeme zacjeljivanja je vrlo kratko, a mogućnost komplikacija mala. Povijesno bi ta vrsta penisa označavala mušku čistoću. Oni obrezani muškarci koji žele nadoknaditi gubitak osjetljivosti, najradije posižu za piercingom glavića penisa, koji se obično izvodi u paru. Moguć je i piercing kože u predjelu između anusa i testisa, koji po tvrdanjama nekih stimulira prostatu, a rjeđe je povezan s dužim zacjeljivanjem, većim rizikom od zaraza i poteškoćama pri sjedenju.
Napredniji oblici uključuju horizontalnu rupu kroz cijelu glavicu, pri čemu se odstrani velik dio tkiva, zbog čega može doći do ozljeđivanja važnih živaca i žila. To svakako nije piercing za početnike, njegova izvedba bi se trebala prepustiti samo iskusnim stručnjacima. Neki si pod kožu korijena penisa stavljaju i obručeve odnosno diskove, a drugi nakitom ukašavaju svoje testise. Oba oblika su vrlo rizična i bolna, a učinak može biti vrlo ekstravagantan.
Zašto uopće?
Zašto bi uz sav taj rizik netko uopće želio probušiti svoj penis? Neki bi jednostavno željeli nešto promijeniti ili dodati u svoj spolni život, a drugi pak piercingom izražavaju svoju različitost. Mnogi tvrde da im piercing u penisu pomaže da budu više fizički stimulirani, a zbog toga koristi imaju i partneri. Cijelu stvar obavija i neka mističnost, što podstiče mentalnu stimulaciju. Time se iskazuje pripadnost određenom načinu življenja, koji otvara vrata nekim ekskluzivnim društvenim skupinama.